Historija

Po završetku Drugog svjetskog rata pristupilo se izgradnji i ulaganjima u vojnu industriju. Kako Jugoslavija ne bi ovisila o drugima u proizvodnji naoružanja, koncepcija razvoja vojne industrije je bila proizvodnja svih sredstava naoružanja. Zbog toga je donesena odluka da se razvije i ona industrija bez koje se nije moglo kompletirati naoružanje, a koja nije postojala u Jugoslaviji, te je odlučeno da se oformi „Zrak“.

U toku 1950. godine preduzeće dobiva sve oblike organizovanog nastupa.1951. godine, bez obzira na raznovrsne materijalne i tehničke poteškoće dolazi do jačeg razvoja „Zraka“. Uvode se dopunski tehnološki procesi, nove mašine i druga oprema, te se proširuje program proizvoda. Te godine donesena je odluka da se „Zrak“ premjesti u Sarajevo, na novu lokaciju u  Buća Potoku. Preseljeni su materijalni resursi u objekte, ali i većina članova kolektiva . 07. Septembra 1951. godine počela je proizvodnja u Sarajevu.

Bio je to zdrav i jak kolektiv, jedno čvrsto društvo, jedinstvena radna organizacija, nastala kao posljedica razvijenog društvenog života unutar i izvan fabričkog kruga, u radnom i vanradnom vremenu. U „Zraku“ je osnovano kulturno – umjetničko, planinarsko i sportsko društvo. Sva ta društva, uz neprekidnu i vrlo razvijenu djelatnost društveno – političkih organizacija u preduzeću, stvorila su odličnu atmosferu u kolektivu i spremnost za zajedničko zalaganje i žrtvovanje za opšte dobro i korist.

Sredinom pedesetih godina „Zrak“ izlazi i na civilno tržište sa jednostavnim proizvodnim programom i asortimanom proizvoda. Proizvodili su se:  žica za parket, cilinder brave, oko za vrata (buketa), naočale za sunce, stakla za korekciju vida, okviri za dioptrijska stakla i foto aparati „Altex“ koji je bio uglavnom montaža.

Šezdesetih godina stanje u privredi je bilo prilično teško. Osjećala se određena stagnacija, a plasman robe je bio vrlo otežan. Sama vojna industrija bila je prilično dezorijentisana. Tada se u svim fabrikama išlo na programe civilne industrije, koja u većini slučajeva, tehnološki nije odgovarala programima vojne industrije.

Koncem šezdesetih godina zahvaljujući rješavanju veoma složenih tehničkih i vrhunskih proizvoda za potrebe naoružanja „Zrak“ je stekao reputaciju i otvorile su se  nove perspektive u istim ili sličnim oblastima.

Sedamdesete godine za „Zrak“ su bile značajne jer je počela proizvodnja varijatora, uveden je pasivni program, raketni program i laserski program, te je počeo angažman u elektronskoj i optoelektronskoj tehnologiji. Ovaj period bio je intenzivan i po investicijskim aktivnostima. Obnovljeni su proizvodni kapaciteti, rekonstruisan je prostor za proizvodnju optike, izgrađena je termička obrada, rekonstruisan i dograđen kapacitet u Kiseljaku, izgrađen objekat optoelektronike, podignuta fabrika u Varešu, dovršen kapacitet u Tesliću. Posebna briga bila je usmjerena razvoju kadrova, te je osposobljen veliki broj kadrova, naročito optičke struke, a posebnim naporima oformljeno je usmjerenje za preciznu mehaniku i optiku na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. U sklopu kadrovskog osposobljavanja oformljen je i Centar za istraživanje i razvoj koji se bavio optoelektronskom opremom za OS i drugim aplikacijama.

Osamdesete i početak devedesetih godina obilježio je razvoj „Zraka“ koji je bio primjeren opštedruštvenim stremljenjima. Jedna od značajnih pretpostavki za razvoj jeste razvoj naučno – istraživačkog rada, te je u u ovom periodu formiran i Naučni savjet „Zraka“ sastavljen od eminentnih stručnjaka iz cijele zemlje – akademika, privrednika, vojnih stručnjaka itd.

Ovo je period kada je izvoz u našoj zemlji bio imperativ ekonomskog bitisanja. Osim klasičnog izvoza „Zrak“ se po prvi put orjentiše na inostrano tržište sa inženjering poslovima, te je postao izvoznik vlastitog znanja i tehnologija.

„Zrak“ je u ovom periodu bio jedan od osnovnih, stabilnih nosilaca privrednog razvoja opštine Novi Grad Sarajevo i jedan od nosilaca razvoja nedovoljno razvijenih područja u SR BiH i SFRJ.

Za svoj rad „Zrak“ je dobio mnoga priznanja, od kojih su najznačajnija „Orden rada sa zlatnim vijencem“, „Plaketa JNA“ i  „Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva“ .Nekadašnji gigant prostirao se na 25 hektara i upošljavao 4.000 ljudi, a njihovi proizvodi izvozili su se sve do Afrike. Međutim, rat je prekinuo kontinuitet rada preduzeća.

U ratnom periodu većina proizvodnih  hala i opreme je bila sačuvana, ali Zrak u posijeratnom periodu ostaje bez tržišta, ne proizvodi za BiH Armiju niti za ino tržište, a civilno domaće tržište, koje je nakon rata bilo osiromašeno, ne iskazuje potrebe za Zrakovim proizvodima.

2004. godine. dolazi do privatizacije, te Zrak postaje dioničko društvo sa većinskim udjelom državnog kapitala.

Do 2010. godine Zrak se nalazi u veoma nestabilnoj fazi poslovanja, sa povremenim ugovorima za Tursku i Austriju. Unatoč i dalje teškoj društvenopolitičkoj situaciji u zemlji, uz velike materijalne, kadrovske i finansijske probleme, proizvodni procesi i tehnologije su ostali sačuvani.

Prekretnica ponovnog vraćanja Zrak d.d. Sarajevo na svjetsko tržište su poslovi sa Amerikom 2010, kada se sklapaju prvi veći ugovori.

Danas je Zrak kompanija u usponu, širi svoje proizvodne kapacitete i proizvodne linije, razvija nove proizvode, zapošljava i obučava mlade kadrove, osvaja nova tržišta poznatom kvalitetom s ciljem postizanja što veće pouzdanosti i fleksibilnosti, a sve to na zadovoljstvo svakog kupca i krajnjeg korisnika.